|
Sa ratišta, Knjiga II.Sa ratišta. Opis događaja i doživljaja. Napisao: Štefy Kolander prič. zastavnik kr. ug. zgb. 25. dom. p.
Sa nacrtima, slikama. Dio: II. God. 1915. (6. XII. 1914 – 15.IV. 1915.)
Za domovinu, mrijet' kolka je slast Prot' dušmaninu, mora on past!
6./XII. Kad se pronio glas o mome dolasku, sakupilo se u me oveće društvo, koje je zanimala ratna epizoda. I svakome sam rekao „Ja ću i opet u boj za kralja i dom, - a kakova me sreća po drugi puta čeka, - to neznam!“ – A oni, koji me slušahu pogledaju se. Nijesam izlazio dok se ne „civilizujem“, dok nijesam posve se promjenio!
7. prosinca 1914. 7. [12.] Pošao sam, da se prijavim u bolnicu i došao sam u /k. u. k. Reservespital II / c. i kr. pričuvnu bolnicu broj 2., do liječnika Dra Vioralek. - „Bolest: pljučni katar!“ – - „Mogu dobit kućnu njegu?!“ – - „Predbježno morate ostati u bolnici!“ – Nekako mi se nije svidjelo, to novo ograničenje slobode.
Violetta!
Uspomena na prvi iza rata susretaj! 7.12.1914.
Vratio se sa bojna polja, - makar ne potpunoma zdrav, no to žive glave – Krunoslav. Violetta mala crnka šetala je sa svojom prijateljicom, Ilicom. Krunoslava se pogled sukobi s Violettinim. Svjetlo električne žarulje padalo je na njezine tamne oči, na crne trepavice, koje su joj odavale tako dubok i milostiv izražaj. Nosnice, koje su bile tako otmene i mirne, sasma se usplahirile, a usne se micale, kao da drhću. Stala je, srce joj burno kucaše, a krv ubržena strujila žilama. A kako je svojom pojavom izgledala puna nesljomljene snage! Maknula se, podigla pogled, promijenila izražaj. Ona duboko uzdahne: „kako sam sretna da se vratio!“, ali s tolikom opreznošću, da je njezina prijateljica, u čijoj se duši nešta čudna zbivalo, nije opazila. „Toliko sam za njime čeznula!“ - …… - „Ta ono je Krunoslav!“ – reče prijateljica Tèry, k Violetti i ona se uzrujano sustavi, pokazujući joj ga. - „To ti se čini, kako bi se on vratio!“ – odvrati da smete njezinu pažnju s njega. - „Gledaj bolje!“ – ova će ponovno. - „Zaista jest!“ – reče s nekim strahom Violetta.
*
Kišovit bje jesenski dan. Kiša padala je svom snagom, a vjetar tjerao je kapljice ne prozore Violette. Prozori se pomaglili. Za stolom sjedjela je Violetta, svoje je crne oči podigla i gledala zamišljeno. Nešto je uzbunilo, a mlado blijedo lice zadobi bolestan izražaj. Već dva dana uzalud čeka listonošu, da joj donese vijesti sa ratišta od Krunoslava. Prihvatila je njegovu fotografiju, a srce joj jače zakucalo. Gledala je njega puna mladosti, života. Blag i mio smiješak titrao je na njegovim usnama, a oči mu smjelo gledale. – Njezine su usne šaptale: „Zar njega, da mi otme smrt?!“ Osjećala je njegov pogled, bol, muke. Oči joj se napuniše suzama i ona sagne glavu. Srce joj zamre, prestane kucati. „Zar da izgubim ljubljeno biće, svoje srce, sve?!“ …….. U to se otvore vrata, a listonoša joj pruži kovertu. Oči joj planu, obrazi zacrvene, a ruke drhću: „Od njega!“ Čitala je brzo njegovo pismo puno žarka sadržaja, tajanstvene sreće. Znala je, da ga druge ljube, ali i ona ga je ipak ljubila! Pismo joj predstavljalo, krasnu i nježnu ljubav. Nakon ovoga pisma povratilo se ono staro zadovoljstvo, a tiha sreća blažila joj tužno srdašce! – Često se sjećala, kako je Krunoslava posljednji puta vidjela prije polaska u boj, osjećala laki stisak ruke, vruć cjelov, kojeg je pritisnuo na njezinu ruku.
*
Snijeg je visoko pokrio kućne krovove. Duboko podno prozora sjedjela je Violetta, sklopivši ruke u krilu, gledajući kroz zamaglena stakla u zimski kraj. I zrak je visio u snijegu, rekao bi, pokrit će čitav grad. Oči joj bijahu umorne, kao suzama isprane, kao da pričaju o životu, o prepaćenim bolima i teškome pregaranju. Zašto joj se samo od nekog doba nameću uspomene, jedva zaboravljene?! Prije je uvijek kao bezbrižna ptićica skakutala po kući, a sad je skroz promjenjena. Često je strastveno izljubila sliku Krunoslava, a za čas pako zapala u teške misli, zureći preda se i gotovo zaboravljajući na svijet okolo sebe. „Al ako me samo on ljubi?!“, primireno, gotovo plaho prošapće. – Naslonila je čelo na staklo, a ruke pustila uza vitko tijelo. U slabome se svijetlu dosta jasno odrazivale njezine crte djevojačke prikaze. Ramena se nekako tromo i lagano nagnula naprijed, a ispod tamne kose spuštene glavice, nikla je zagasita oblina lica i nestala za ogrlicom sivkaste haljine. Vidi se u mraku njezina uzbuđenost, da jasno se čitalo, u duši se uzrujanoj krije neka tajna sreća, kojoj se nada!......, pa sada, da joj se razori: „Tko veli, da se neće taj rat sretno svršiti?!“ – Vrući se valovi dizali joj se sa srca u obraze, u oči, bijaše tako sretna i blažena oko srca i opet bolna, slaba, da se je nemoćna naslonila na stijenu i pustila raskošne suze, da se odrone niz žarke obraze. Zaklanjala se iza zavjese. – A kada je išla u crkvu, molila se od srca Bogu, ali nikada joj molitva ne bijaše takova, kao sad od nekog doba. Pred kipom božjim razgaljivala je svoje srce, njemu prikazala, što je u njemu najdraže bilo, od njega molila blagoslov i ispunjenje tajnih želja i nada!.?.- A kad se vraćala srce joj nabujalo, kao pupoljak na proljetnome suncu. U njezinom se srcu probudi tajna ljubav za Krunoslava. Istina čas je bila u tome čvrsto uvjerena, da ga ljubi, čas opeta sumnjala, držeći sebe nedostojnom tolike sreće. Već je tako daleko u mislima na njega došla, da ju misao na njega nije ni časak ostavila. On je bio početak i svršetak svega njezina umovanja! Svaki dan sve to više se uzbudilo njezino uzburkano srce, kad pomisli, da li možda će ikada smjeti svoje srce otvoriti svim osjećajima, koja je nosi na varavim krilima nade u raj blažena sreća! Njezina je sreća ponarsla(!) povratkom Krunoslava. Ćuvstva sreće prenašale ju iz dana u dan. Nu i našlo se ljudi, koji su zelenim riječima htjeli skršiti njezinu sreću! Sretna u srcu prolazila je kroz takove bodljike bezbrižna, s dubokim se pouzdanjem ćutjela kao zaštićena uza svoga Krunoslava. – I započela je dražesna igra riječima, koje prividno bez osobita značenja kriju u sebi dublju sadržinu, samo njima dvojici razumljiva! Oh ona ih je razumjela, to je pokazivala rumen, koja joj se zalila po licu, sve do ušiju, preko čela, otkrivena vrata, to je odavao blažen smješak, kojim se nabirala usna, to su pokazivale spuštene oči k zemlji. - „Ta Ti to znaš!“ – Violetta šaptaše. Njegova blizina, njegove riječi, njezino uzbuđeno srce, uzdizalo ju je u sjajne visine, gdje joj se činilo da lebdi, kao slobodni duh i uživa božanstvenu sreću blaženih! Vratila se kući! „Da ja ga ljubim!“ prošapče! U prvi mah prohuji joj dušom struja sreće i blaženstva. Pa ipak on joj nije ništa rekao, ak je i vidjela, u njegovu oku i čula iz njegovih riječi, da mu je mila, simpatična. Znala je, on će progovoriti one tri slatke riječi: „Ja Te ljubim Violetto!“ - S onim nježnim strukom, malenim nožicama naličila je vili, koja pleše na šumskom proplanku. Podavala se ljubavi svom vatrom mlađahnoga bića. –
*
Bio je dan na izmaku. Violetta sumorno bulji u suton. S krova curi voda, jer se je stao od nekog dana snijeg otapati. Uzalud je Violetta očekivala s zebnjom i strepnjom u srcu iza zastora Krunoslava, kojoj se činilo, da neće doći! – Tad najednom pogleda bolje na prozor, opazi, gđe dolazi „onaj“, na koga ne prestaje više misliti. Teški joj se uzdah otkine s potištene duše i olakša jednim mahom srce! – Izašla je! Pruže si ruke, on obuhvati meko svojom čvrstom desnicom njezinu i pruži joj nešta smotana. - „Hvala!“ – polagano otvori – „Oh divota! Ljubice! I kako mirišu!“ – Pogleda ga zahvalnim pogledom: „Oh, kako ga ljubim, da zna!“ Zarumeni i iste noge klecale joj od uzbuđenosti! Ona nije pomišljala na gnjev, koji je stisnuo srce Terry, kojoj je time skršila sreću, ogorčila dugi život za sve vijeke. Pitala je sama sebe: „dal' on znade, da sam ga često čekala iza zastora i okom pratila, dok god mi je pogled dosegao?! Da li znade, kakova me sretna uzrujanost svlada, kad dođem u blizinu njegovu, što znači ona nagla rumen, na mojemu licu, kad mi lijepom kretnjom stisne ruku na dolasku?!“ – Pozorno je pratila pripovjedanje njegovih doživljaja i događaja „sa ratišta!“ - „Dosta si pretrpio Ti moj mali siromah!“ – - „A i opet ću poći, kad me ljubav i vjernost prama kralju i domovini pozove!“ – Nakon nekoliko dana spojiše se usne njihove u prvome cijelovu, zagrljaju, a grudi im uzburkano kucale, a Violetta se iznajprije opirala. Nu kad je uhvati slabost, zaklopila je oči, glava joj klonula na rame Krunoslava, u taj čas je osjetila žarki cjelov. Osjetila je slast, kao fizičku bol, koja se nastavljala kroz čitavo tijelo, prouzročila trzavicu, od koje joj se smrklo pred očima!........ I kad je legla u snu pratio je Krunoslav. –
Obzor 9/I. 915. br. 9 g. LVIII. (str. 15 i 16, novinski članci) Kao kadet (str. 15, nedostaje fotografija) Okružno strojopušćani tečaj na „Grmošici“.- (str. 16, nedostaje fotografija) (str. 17, fotografija prijatelja Gaše Radinovića s posvetom, 30.9.1913.) Strojna puška na „Vrhovcu“ (str. 18, fotografija) „Male Novine!“ 22.XII.1914. br. 351.g. V. (str. 19 i 20, novinski članak) „Novosti“ 26. prosinca 1914. br. 352. g. VIII. (str. 20-23, novinski članak) „Novosti“ 22./II.1915. br. 53. g. IX. (str. 23 i 24, novinski članak) „Jutarnji list“ 20.II.1915. br. 1039. g. IV. (str. 24, novinski članak) /“Uprava austro-ugarsko-njemačkih četa“/ (str. 24, rukopis ispod novinskog članka) „Novosti“ 25.II.1915. br. 56. g. IX. (str. 25 i 26, novinski članak) „Novosti“ 9. studena 1914. br. 306. g. VIII. (str. 26-30, novinski članci) Strojna puška u „Šestinama“ (str. 29, rukopis ispod fotografije)
8. prosinca 1914. 8. [12.] Smjestiše me u sobu br. 14. muške preparandije. Kad sam unišao, bilo je tamo društvo: c. kr. kapetani 53. pj. puk.: Johann Krancsevicz, i Premitzer, prvi ranjen u nogu, drugi u ruku. Kad. asp. kr. ug. 27. domob. puk. Julije Dean, s pljučnim katarom, poručnik kr. ug. zgb. 25. domob. puk Sokolović Ernst, kad. 25. domob. puk. Ivan Jug! Odmah u njih opazih neku veselost, te mi se svidjelo. Soba nije velika, s 6 kreveta iz bijele kovine. U sredini stol, stolice, a u pozadini pisaći stol između dva prozora. – Dvorila nas č. s. Benvenuta, a zavod. liječnik Dr. I. Kurzbacher, kojeg zamijeni Dr Müller! Ćutio sam se posve zadovoljnim, jer poslije podne prispio je pork 53. pj. puk. Ebert s gitarom, a stnk Krancsevics igrao je gusle. (svirao je violinu, nap. prir.) Dakle mali koncert! – Vino i sve nazvasmo „gebiri.“ Na neugodno me se dojmila vijest, „da su se naše čete povukle nazad k Drini“. – Dakle uzaludne tolike žrtve. Šta bije uzrok?!: - (str. 2 i 3, novinski članak i slikovni prilog) (str. 4, nedostaje novinski članak?) „Novosti“ 24. studenoga 1914. br. 321. g. VIII. (str. 5-7, novinski članci) Junaku! (str. 6, rukopis iznad spomen pjesme)
1. siječnja 1915. Siječanj 1. [1.] Držali smo, da će nam naime „Nova Godina“ 1915. donijeti promjenu, a to je „željeni mir“. Nu sreća je varava, pa tako i ratna.
2. siječnja 1915. 2. [1.] Posjetiše nas gospoda od oružja. Preuzvišenost gen. Žunac, stož. nadliječnik Dr. Keszler, i još neki drugi.
15. siječnja 1915. 15. [1.] Pregledavao me Dr Kurzbacher i Dr Müller, jer je baon pisao, neka javim, kada ću najkraič(?) ozdraviti. /V. Knj. I. puk. povj. gr. s. 3. i 4./
16. siječnja 1915. 17. siječnja 1915. 17. [1.] Prijavio se kod doknadna baona sa „službovnicom“ bolnice.
23. siječnja 1915. 23. [1.] Nastup službe kod „kad. 1.B. satnije“ satnka Belošević. U Bijaniku – Bahorić. /V. Knj. I. p. p. gr. s. 5./
24. siječnja 1915. 25. siječnja 1915. 26. siječnja 1915. 27. siječnja 1915. 28. siječnja 1915. 29. siječnja 1915. 30. siječnja 1915. 31. siječnja 1915. 31. [1.] Hodna vježba u Stenjevec, do Sertića i povratak uz glazbu. Vodstvo stnk Belošević. „Novosti“ 9./I. 1915. br. 9. g. IX. (str. 33, novinski članak) „Ilustrovani list“, 9.I. 1915. g. II. br. 2. (str. 34-36, novinski članak) „Novosti“ 19./I. 1915. br. 19. g. IX. (str. 37-39, novinski članak) „Novosti“ 20.I.1915. br. 20. g. IX. (str. 39, novinski članak) Pali hrvatski junak! (str. 40, novinski članak) „Obzor“ 6. veljače 1915. br. 37. god. XI. (str. 41 i 42, novinski članak) „Novosti“ 9./II. 1915. br. 40. g. IX. (str. 42, novinski članak) „Jutarnji list“ 17./II. 1915. br. 1036. g. IV. (str. 43 - 46, novinski članak)
1. veljače 1915. Veljača
1. [2.] Sa današnjim danom bio sam pridjeljen na izobrazbu strojne puške. Polazio sam „okružno“ strojopušćani tečaj. Zapovjednik pork Kamenar Ljudevit 26. puk. zamjenik „ Žarković Tomo 26. puk. Pridjeljeni k teč. p. n. pork Kos pl. Oskar 25. puk. kadet Kolander Stjepan „ „ „ Rherberger Erih „ „ zastav Weitzenfeld Dr Benjamin 26. p. „ Nikšić Stjepan 26. puk. nadpork Leitner Dr Ivan 27. puk. pork Matovinović Mijo „ „ „ Segen Emanuel „ „ „ Drum Mijo 28. puk. zastav. Predmerski Gjuro „ „
2. veljače 1915. 4. veljače 1915. 5. veljače 1915. 6. veljače 1915. 7. veljače 1915. 8. veljače 1915. 9. veljače 1915. 10. veljače 1915. 11. veljače 1915. 12. veljače 1915. 13. veljače 1915. 14. veljače 1915. 15. veljače 1915. 16. veljače 1915. 17. veljače 1915. 18. veljače 1915. 19. veljače 1915. 20. veljače 1915. 21. veljače 1915. 22. veljače 1915. 23. veljače 1915. 23. [2.] U „Maksimiru“, tečaj obrambeni postav, a prič. časnička škola i poč. navala. Ja zapovj. strojopuške. Ispit 26. p. (Ispit 26. pukovnije, nap. prir.) 24. veljače 1915. 25. veljače 1915. 26. veljače 1915. 26. [2.] Ispit po povjerenstvu gg.: stnk Pavao Pallua, zap. dokn. baona kr. ug. zgb. 25. domob. puk. stnk Bujanović. Najprije časnici ispitivali momčad, a kasnije sami odgovarali. 27. veljače 1915. 28. veljače 1915. 28. [2.] Raspust tečaja, polazak pukovnijama i satnijama na službovanje.
„Novosti“ 2./II. 1915. br. 33. g. IX. (str. 49 - 53, novinski članci)
„Novosti“ 2./II. 1915. br. 33. g. IX. (str. 53, novinski članak)
„Novosti“ 11./II. 1915. br. 42. g. IX. (str. 54 i 55 novinski članci)
„Novosti“ 11./II. 1915. br. 42. g. IX. (str. 55 - 57, novinski članak)
„Novosti“ 18. II. 1915. br. 49. g. IX. (str. 57 i 58, novinski članci)
„Novosti“ 19. II. 1915. br. 50. g. IX. (str. 59, novinski članak)
„Novosti“ 23. II. 1915. br. 54. g. IX. (str. 59 i 60, novinski članci)
„Novosti“ 24. II. 1915. br. 55. g. IX. (str. 60, novinski članak)
„Male Novine“ 24. II. 1915. br. 54. g. VI. (str. 61 i 62, novinski članci)
/vidi stranu 25. „Pohvala Hrvata“/ (str. 62, rukopis ispod članka) 1. ožujka 1915. Ožujak
1. [3.] Odrediše me na službovanje 1. doknadne pod A. satnije novaka. Tvrdica – cijepljenje protiv srdobolje. 2. ožujka 1915. 3. ožujka 1915. 4. ožujka 1915. 5. ožujka 1915. 6. ožujka 1915. 7. ožujka 1915. 7. [3.] U 10s svečana predaja krsta za hrabro držanje pred neprijateljem gg. stnku Sertić i prič. porku Leo Büchleru, uz čitanje odlikovanja „vražje diviziije“.
„Jutarnji list“ 7. III. 1915. br. 1054. g. IV. (str. 75 - 77, novinski članci)
U ½ 9s u večer primio sam slijedeće od dok. baona. Kr. ug. zagrebačka 25. domobranska pješačka pukovnija. Dokn. baon.
Službovnica Zagreb, dne 7. ožujka 1915. Saopćujem Vam okružnu naredbu broj 1559/prs. od 5. ožujka 1915.: „Kod doknadnih bataljuna dogodice nalazeći se prije ili u novije doba u strojopušćanoj službi izobraženi časnici, imadu se sa VIII. hodnim bataljunom, povrh časničkog staleža ovoga, na ratište odaslati!“ Uzeće na znanje ove naredbe, umoljavate se ovamo javiti. – P. n. Dr Njemčić, pob. Gospodin kadet Kolander, Zagreb. /V. Knj. I. p. p. gr. s. 5./ 8. ožujka 1915. 9. ožujka 1915. 10. ožujka 1915. 11. ožujka 1915. 11. [3.] Na dopustu, priprema za polazak. Nu kako se ne osjećah potpunoma zdrav, uznastojao sam, javiti se kao bolestan. 12. ožujka 1915. 13. ožujka 1915. 13. [3.] Izdana mi je slijedeća svjedodžba.
Kr. ug. zgb. 25. domob. pj. puk. Doknadni baon Broj 89. zap. lj. svj. Domobranska lječnička svjedodžba.
1. Ime i prezime: Stjepan Kolander Četna tjelesina: kr. ug. zgb. 25. puk. 1. dok. satnija. Čin: kadet Doba, obćeniti ustroj: rođ. g. 1891. srednje visok, srednje ugojen.
2. Posljedak lječničkog pregleda: VII. – 49. Subakutni nastid pluća.
3. Bolest, mana ili ozleda, kada, Bolest nastala od 30. studena 1914. na ratištu gdje i kako je nastala? u Srbiji.
4. Dali je pregledani prvi put Radi iste bolesti u prič. bol. Bjelina 15 dana, bolježljiv ili koliko puta, te kako zatim, u prič. bol. br. 2. u Zgbu 1 ½ mjeseca dugo bio bolježljiv ili u bol. liječenju ili iz zdr. razloga na dopustu bio itd.
5. Ima li, te, kakovih …(?) isprava Zapisnik bolesnih časnika. glede sadanje ili koje prvanje bolesti?
6. Trajanje sadanje bolesti: kao točka 3
7. Ima li izgleda za podpuno Moguće za poprilici 4 – 6 tjedana. ozdravljenje, to jest na povratak ratne službovne sposobnosti i za koliko po prilici vremena?!
8. Dali je pregledani sada Za sada samo za laku službu sposoban. sposoban, te za kakovu službu?!
U Zagrebu, dne 13. ožujka 1915. Dr G. Benedek, v.r.
No poslije podne morao sam se ponovno dati lječnički pregledati u kr. ug. dom. četnoj bolnici po Dr Lájoš! Primjedba „u slučaju sposobnosti, ide na frontu!“, pisao je dok. baon.
„Novosti“ 13./III. 1915. br. 72. g. IX. (str. 86, novinski članak)
Izdana „okružna zapovijed br. 61.“ o pohvali „vražje divizije!“ /Vidi priloženo!/ Ilustrovani list od 13. br. 11. g. II. (str. 86/87, dokument) 14. ožujka 1915. 15. ožujka 1915. 16. ožujka 1915. 17. ožujka 1915. 18. ožujka 1915. 19. ožujka 1915. 20. ožujka 1915. 21. ožujka 1915. 22. ožujka 1915. 23. ožujka 1915. 24. ožujka 1915. 24. [3.] Otpremanje momčadi, kojoj je prema odredbi c. i kr. ratna ministarstva odjel 10. br. 12.000/915., dozvoljen dopust od 14 dana, za obavljanje poslova oko proljetnih usjeva. Na kolodvoru ih spremio s porkom 3. dok. satnije Radošević. To su privrednici, vinogradari i poljodjelci.
„Novosti“ 24. III. 1915. br. 83. g. IX. (str. 101 - 106, novinski članci)
„Jutarnji list“ 24./ ožujka 1915. br. 1071. g. IV. (str. 106 - 113, novinski članci)
Uspomena na drugove iz prič. časničke škole, kod raspusta 20. svibnja 1914. (str. 113, rukopis se odnosi na str. 114 -116) Ostatak – ostataka.
Jednogodišnji dobrovoljci, koji su g. 1914. otišli na bojište kao „desetnici“ i njihova sudba. (str. 114, fotografija nedostaje)
I. red od desna na lijevo 1. Štefanović Dragutin, 28. domob. pj. puk., ranjen Jevak Matija, 25. „ „ „, „ i zarobljen /Niš 21.8.914./ Somogy Milivoj, 25. „ „ „, bolestan /8.12.914./ pork. Götz Milan, 25. „ „ „, „ /28.10.914./ stnk Pallua Pavao , 25. „ „ „, zapovjednik doknadna baona. Nije bio na ratištu. † Vladimir Poznanović, 25. d. pj. p., ranjen 14./10.1914. na Crnome Vrhu, ustrijelio se 18./11.1914. u Petrinji. † Mihovil Franjo, 25. d. pj. p., ranjen 13./9.1914. kod Batara, ponovno pošao 19./2.1915., † 6.VI.1916. Pohorloutz. 8. Ivan Jug, 25. d. pj. p., ranjen 19./9.1914. Crni vrh. 9. Švacov Tomislav, 25. d. pj. p., ranjen 13./9.1914. kod Batara. Neumann Emil, 25. d. pj. p., pao s kola, ozleđen! Kostelac Mijo, 25. d. pj. p., zarobljen /Niš/ Maček Julije, 27. d. pj. p., ranjen 21./8.1914. kod Loznice. Gjegjerec Stjepan, 27. d. pj. p., ranjen 21./8.1914. „ „ † Žagar Vilko, 26. d. pj. p., zarobljen, umro. Zdunić Zvonko 28. d. pj. p., ranjen 21./8.1914. kod Loznice i zarobljen u Nišu u Srbiji. Schlesinger Franjo, 25. d. pj. p., zdrav na sjev. ratištu. 17. Kolander Stjepan, 25. d. pj. p., bolestan od 29./11.1914. 18. Štefan Rudolf, 25. d. pj. p., ranjen i zarobljen. † Banfić Janko, 25. d. pj. p., ranjen 14./8.1914. u Krupnju, i zarobljen. Umro 24.I.1915. u Smederevačkoj Palanci u Srbiji! od srdobolje. † Pakić Klement, 28. d. pj. p. mrtav. † Felger Ljudevit, 28. d. pj. p., mrtav 28./10.1914., Gučevo. – Šipek Stjepan, 25. domob. pj. puk, ranjen 28./11.1914. na Ljigu. –
Svi su kadeti, a zastavnici po okružju od 16./III.1915. – pravi kadeti: Šipek, Somogy, Jug, Kolander. – 25. ožujka 1915. 26. ožujka 1915. 27. ožujka 1915. 28. ožujka 1915. 29. ožujka 1915. 30. ožujka 1915.
30.[3.] Škola.
„Jutarnji list“ 30./III.1915. br. 1077. g. IV. (str. 157 - 164, novinski članci)
Važne točke Dardanela, napisao je poznati putnik i lovac Camillo Morgan, u njem. novinama: „D. Volksblattu“ (str. 158, rukopis ispred novinskog članka) „Novosti“ 30./III.1915. br. 89. g. IX. (str. 165 - 171, novinski članci)
31. ožujka 1915. 1. travnja 1915. 2. travnja 1915. 3. travnja 1915. 5. travnja 1915. 6. travnja 1915. 7. travnja 1915. 8. travnja 1915. 9. travnja 1915. 10. travnja 1915. 11. travnja 1915. 12. travnja 1915. 13. travnja 1915. 14. travnja 1915. 15. travnja 1915.
|